Krajem prošle godine objavljena je antologija Novog Sada pod naslovom ,,Život ili ponašanje”. U pitanju je antologija književnog Novog Sada koja predstavlja izbor iz djela Jakova Ignjatovića, Žarka Vasiljevića i Aleksandra Tišme. Antologiju je priredio Draško Ređep.
Tri su markantna pisca odredila i ovjerila književni ambijent Novog Sada, jedne od prestonica srpske kulture, u dvama vjekovima postojanja. Najprije, to je Jakov Ignjatović (1822-1889), „srpski Balzak”, čije stvaralaštvo obilježava period poslije Bune (1848). Zatim, to je Žarko Vasiljević (1892-1946), lirski hroničar Vojvodine, poslije kataklizme Prvog svjetskog rata (1914-1918). Najzad, tu je Aleksandar Tišma (1924-2003), hroničar i svjedok holokausta i preživljavanja (opusa datiranog poslije Drugog svjetskog rata (1939-1945).
Sva trojica pokazuju drugu stranu medalje Novog Sada, njegove neravnine i tragične sudbine, njegovu drugu, onu tamnu stranu. Bave se opsesivno dilemom života ili ponašanja. Originalno i autentično bilježe epohu.
Aktuelnost prosedea ove trojice pisaca koji su pribavili za sve nas oreol autentičnog života. Onog koji je u prošlosti, zadužbinarskoj i prenumerantskoj, tako često bio gotovo neodvojiv od ponašanja, marionetskih kretnji, ritualan graždanskih i beamtreskih.
,,Pokazalo se i u ovom slučaju da su katkad baš neblagodarni sinovi, oni, dakle, koji ne pristaju na laž fasaderstva i ne zadovoljavaju se kozmetičkim intervencijama, zapravo na istinitoj stazi prepoznavanja svog duhovnog zavičaja, svog doživljenog sna”, piše Ređep.
Mikrokosmos Novog Sada, na stranicama Ignjatovića, Vasiljevića i Tišme, nije realizovan u zatvorenom krugu sebičnih jednospratnih i prizemnih svojinskih prava, nego u amalgamu svega onoga što je stizalo, biralo, i na tom istom trotoaru vladalo kao mogućnost. Sva čitačka i putnička iskustva ove trojice autora, odjednom su se, manje-više prepredeno i pritajeno pronicljivo sklupčala, poput vodenih žigova, na poveljama, testamentima, pismima, predviđanjima.
,,Kada smo već kod tih doživljenih profetskih slika, valja napomenuti i sada da je Vasiljević uoči Drugog svjetskog rata, u pjesmi posvećenoj malom Iricu, a oblikovanoj kao pismo, zavjetna molba, najavio, i to itekako bolno, holokaust, a da se čitava tajkunska mreža uspijeha i bankrota, pranja novca i korupcije itekako otvoreno predskazuje u prozama i romanima Jakova Ignjatovića. Panoptikum zla je, i za Aleksandra Tišmu, svoju tužnu agendu imao baš u Novom Sadu, isto”, bilježi Draško Ređep, priređivač.
A.Ć.